Minimalna studentska satnica propisana je prvi puta Zakonom o obavljanju studentskih poslova u studenome 2018. godine kao i neke druge izmjene. Međutim, minimalne studentske satnice nisu fiksno definirane Zakonom već je definiran proces kojim se minimalna satnica izračunava svake godine.
Autor: Marko Božac
Geek, optimist & doer. Ekonomist 🤓 zaokupljen operacijama, inovacijama, digitalnim transformacijama i analizom podataka te zaljubljenik u marketing, komunikacije i dizajn. 📱
Nakon gotovo dvije godine, studentski rad 8. studenoga 2018. godine reguliran je Zakonom o obavljanju studentskih poslova (ili jednostavnije Zakon o studentskom radu). Iako ovaj zakon ne rješava niti jedan problem zbog kojih je pokrenuta njegova izrada, ovaj zakon mijenja prava i obveze studenata, poslodavaca i studentskih centara.
Prihod civilnog društva dugo nije bio poznat, sve do Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija kojim su uvedene obveze financijskog izvještavanja udrugama. Iako je to bila dodatna obveza za udruge, Registrom neprofitnih organizacija dan uvid u poslovanje najvećeg dijela civilnog sektora (udruge čine 98% civilnog sektora).
U Registru je dostupno gotovo 70.000 financijskih izvještaja od 2013. godine (trenutno do 2016. godine), a obuhvaćene su udruge, savezi udruga, strane udruge i zaklade. Dok je 13.485 organizacija vodilo dvojno računovodstvo, 9.870 organizacija vodilo je jednostavno računovodstvo i time dalo uvid u poslovanje cijelog sektora.
Civilno društvo podosta je opširan pojam, ali njegova se struktura može odrediti. Prvi okvir u definiranju daje međunarodna organizacija CIVICUS (svjetski savez za sudjelovanje građana) koja definira civilno društvo kao “arenu, izvan obitelji, države i tržišta, koja je stvorena individualnim i kolektivnim akcijama, organizacijama i institucijama kako bi unaprijedili zajedničke interese”.
Ono što je bitno da se takvim organizacijama ili akcijama pristupa dobrovoljno, a ne prisilno. Također, napominje da civilno društvo znači više od formalnih organiziranih oblika. Međutim, skupine koje nisu formalizirane u neki od oblika nisu evidentirane ovom analizom.
Ovaj post nastao je na temelju seminarskog rada “Dizajniranje novog modela studentskog predstavništva u Republici Hrvatskoj” na EFZG-u. U ovom, drugom dijelu, predlažu se unaprjeđenja sustava s ciljem uspostavljanja povratne veze između studenata i SC-a, povećavanjem odgovornosti studentskim predstavnicima i zastupljenosti interesa svih visokih učilišta u SC-u na jednom području.
U javnu raspravu upravo je pušten prvi zakon o studentskom radu. Podsjetimo se, prema podacima Porezne uprave, u 2016. godini je 101.722 studenata radilo tijekom studiranja (oko 70% svih studenata), a preko studentskih ugovora isplaćeno je više od 1,1 milijarde kuna. Do sada, to je regulirao Pravilnik o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata iz 1996. godine koji definitivno nije dostatan nakon 20 godina. Imajte na umu da je ovo još uvijek Nacrt prijedloga Zakona o obavljanju studentskih poslova i da se nalazi u javnoj raspravi.
Ovaj post nastao je na temelju seminarskog rada “Dizajniranje novog modela studentskog predstavništva u Republici Hrvatskoj” na EFZG-u te identificira tri problema sa sustavom studentskih zborova: (1) neravnomjernost rizika i benefita osnivača i drugih visokih učilišta, (2) nezastupljenost visokih učilišta i njihovih studenata u upravnim tijelima studentskih centara i (3) nepostojanje adekvatne povratne veze između studenata u studentskih centara.
Studentski centri u Hrvatskoj ove godine mogu obilježiti 60 godina od svojeg začetka. Naime, 1957. godine osnovan je prvi studentski centar – Studentski centar Zagreb. Tri godine nakon, 1960. godine, osnovani su studentski centri u Rijeci i Splitu. Svi su oni nastali zbog rastućeg broja studenata i potreba za osnivanjem ustanove koja će se skrbiti o njihovom smještaju, prehrani i društvenom životu. Danas tako imamo 13 studentskih centara u Hrvatskoj.
Ovaj blogpost dio je diplomskog rada pod nazivom “Dijagnostička analiza poslovanja civilnog društva u Republici Hrvatskoj”. Ostali rezulti dostupni su u kategoriji “civilno društvo“.
U sklopu diplomskog rada analizirao sam podatke iz Registra udruga (stanje na dan 6. lipnja 2017. godine). Osim osnivanja udruga po godinama iz prošlog blogposta, analizirane su i ciljane skupine u društvu koje te iste udruge pokrivaju.
Ovaj blogpost dio je diplomskog rada pod nazivom “Dijagnostička analiza poslovanja civilnog društva u Republici Hrvatskoj”. Ostali rezulti dostupni su u kategoriji “civilno društvo“.
Predmet mojeg diplomskog rada je poslovanje organizacija u Republici Hrvatskoj koje su nastale na temelju slobode udruživanja, poznato pod imenom organizacija civilnog sektora. Cilj diplomskog rada bio je utvrditi stanje civilnog društva u Republici Hrvatskoj uz tezu da se civilno društvo može promatrati kao zasebna industrija. Iako u civilni sektor, uz udruge, spadaju sindikati, udruge poslodavaca, političke stranke, zaklade i vjerske zajednice (Bežovan, G., Ivanović, M., Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj.), udruge su uvjerljivo najbrojnije organizacije civilnog sektora s gotovo 98 posto.
Uvijek volim pogledati u kojem se smjeru razvijaju e-usluge i sustav e-Građani s obzirom na to da sam imao prilike dati svoj doprinos u samom početku razvoja projekta i stranica gov.hr. Neki podaci o korištenosti sustava objavljuju se ažurno na data.gov.hr pa evo što kažu o korištenosti sustava u razdoblju od tri godine.