Ovaj blogpost dio je diplomskog rada pod nazivom “Dijagnostička analiza poslovanja civilnog društva u Republici Hrvatskoj”. Ostali rezulti dostupni su u kategoriji “civilno društvo“.
Predmet mojeg diplomskog rada je poslovanje organizacija u Republici Hrvatskoj koje su nastale na temelju slobode udruživanja, poznato pod imenom organizacija civilnog sektora. Cilj diplomskog rada bio je utvrditi stanje civilnog društva u Republici Hrvatskoj uz tezu da se civilno društvo može promatrati kao zasebna industrija. Iako u civilni sektor, uz udruge, spadaju sindikati, udruge poslodavaca, političke stranke, zaklade i vjerske zajednice (Bežovan, G., Ivanović, M., Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj.), udruge su uvjerljivo najbrojnije organizacije civilnog sektora s gotovo 98 posto.
Stopa rasta broja udruga smanjena je s 14 na 3,4 posto
U sklopu diplomskog rada, analizirao sam cijeli registar udruga kojeg vodi Ministarstvo uprave (stanje na dan 6. lipnja 2017. godine). Registar sadrži sve podatke o osnivanju udruga u proteklih 20 godina, od 1997. godine kada je donesen prvi Zakon o udrugama do danas, 2017. godine. Prema rezultatima analize, rast broja novih udruga usporava. Odnosno, sve se manje osnivaju nove udruge što je vidljivo iz sljedećeg grafa:
S početne stope rasta od 14 posto u 1999. godini, u 2016. godini ta se stopa spustila na 3,4 posto. Iz grafikona je očito kako se stopa rasta smanjuje. Prosječna godišnja stopa rasta (CAGR) u istom je razdoblju iznosila 6,93 posto.
Udruge kao industrija sazrijevaju i kao inovacija dostiže granice rasta
Uzrok u usporavanju rasta može se tražiti u Porterovom modelu i modelu Roberta Granta o životnom vijeku industrije. Oba autora navode kako svaka industrija ima svoj životni vijek tijekom kojeg postoje faze razvoje. Porter definira mijene nastajanja, zrelosti i povlačenja dok Grant životni vijek industrije promatra kao ekvivalent životnom vijeku proizvoda iz kojeg agregira četiri mijene: uvođenje, rast, zrelost i povlačenje. Prema njima, ukoliko se udruge promatraju kao industrija, sasvim je očekivano da dolazi do usporavanja rasta jer civilni sektor ulazi u kasnu mijenu rasta ili ranu mijenu zrelosti jer se cijeli sektor “konsolidira”.
Osim toga, postoji i tzv. “S-krivulja” i teorija difuzije inovacije s kojom Everett Rogers nastoji objasniti kako, zašto i koliko se brzo nova ideja i tehnologija širi. Ukoliko se formalnopravni oblik udruga promatra kao pravna inovacija, stara 20 godina, ovo otvara pitanje doseže li formalnopravni oblik udruge granice svojeg rasta. Slijedom toga, otvara se pitanje je li potrebno napraviti određena zakonska rješenja u smjeru održavanja/povećavanja stope rasta ili je pak društveno prihvatljivo sve manja stopa rasta udruga.
Osim teorija, postoje i praktični razlozi zašto dolazi do usporavanja rasta. Naime, novim Zakonom o udrugama iz 2014. godine te Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija donijete su nove obveze za udruge što čini njihovo vođenje težim nego prije. Tako udruge trebaju voditi jednostavno ili dvojno računovodstvo te voditi redovite sastanke skupština i prijavljivati ih pri nadležnim ministarstvima. Iako zvuče kao male obveze, imati udrugu danas je nešto “skuplje” i kompliciranije nego li prije što također utječe na usporavanje rasta.
Moguće širenje civilnog sektora bez pravne osobnosti
CIVICUS (svjetski savez za sudjelovanje građana) definira civilno društvo kao arenu, izvan obitelji, države i tržišta, koja je stvorena individualnim i kolektivnim akcijama, organizacijama i institucijama kako bi unaprijedili zajedničke interese.
Prema njima, civilno društvo čine nevladine organizacije, skupine zajednica, organizacije temeljene na vjeri, sindikate, neformalne skupine (one bez pravne osobnosti) i mnoge druge koje su dio civilnog društva. Odnosno, civilno društvo može biti formalizirano u obliku organizacije ili neformalno (bez pravne osobnosti). Stoga, dio civilnoga društva može biti i veći od formalnog broja udruga i drugih organizacija.
Omogućiti otvaranje jednostavnijih oblika po uzoru na j.d.o.o.?
Ako se otvaranje udruga i njihovo vođenje nastavlja otežavati, moguće je da će civilno društvo, koje bi inače bilo formalizirano kroz udrugu, nastaviti svoj rast u onom neformalnom dijelu bez pravne osobnosti. To samo po sebi ne mora biti problem, ali je pitanje koliko država i cijelo društvo želi kvantificirati veličinu civilnoga društva i njime upravljati. Ukoliko se civilno društvo povećava u neformalnom dijelu, ono će biti i teže za evidentirati.
Imajući to na umu, ukoliko koncept udruga kao formalnopravna inovacija dostiže svoje granice rasta, potrebno je osmisliti novi i jednostavniji oblik organiziranja u civilnome društvu kako bi se mogao evidentirati dio civilnog društva koji bi se inače razvijao u neformalnom dijelu, tj. bez pravne osobnosti. Time bi se i stabilizirao ili povećao rast broja novih udruga, a zajednicama dala prilika da formaliziraju svoje djelovanje.
Usporedbe radi, slično je napravljeno i s jednostavnim društvima s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.) s čime je mali poduzetnicima omogućen ulazak na tržište s nešto jednostavnijim oblikom organizacije.
