Prihod i nejednakost civilnog društva – treba li outliere transformirati?

Prihod civilnog društva dugo nije bio poznat, sve do Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija kojim su uvedene obveze financijskog izvještavanja udrugama. Iako je to bila dodatna obveza za udruge, Registrom neprofitnih organizacija dan uvid u poslovanje najvećeg dijela civilnog sektora (udruge čine 98% civilnog sektora).

U Registru je dostupno gotovo 70.000 financijskih izvještaja od 2013. godine (trenutno do 2016. godine), a obuhvaćene su udruge, savezi udruga, strane udruge i zaklade. Dok je 13.485 organizacija vodilo dvojno računovodstvo, 9.870 organizacija vodilo je jednostavno računovodstvo i time dalo uvid u poslovanje cijelog sektora.

Prihod civilnog društva* od 2013. do 2016. godine

Godina	Prihod organizacije s jed. računovodstvom	Prihod organizacija s dvojnim računovodstvom	Ukupan prihod	% rasta prihoda
2013.	–	4.809.199.241,00 HRK	4.809.199.241,00 HRK	–
2014.	–	5.088.659.806,00 HRK	5.088.659.806,00 HRK	5,81%
2015.	353.509.340,00 HRK	5.274.601.277,00 HRK	5.628.110.617,00 HRK	10,60%
2016.	411.693.206,00 HRK	5.876.236.691,00 HRK	6.287.929.897,00 HRK	11,72%
Ukupno	765.202.546,00 HRK	21.048.697.015,00 HRK	21.813.899.561,00 HRK	–

Izvor: Ministarstvo financija, registar neprofitnih organizacija; obrada autora

Tako je u 2016. godini zabilježeno 6,28 milijardi kuna prihoda u civilnom društvu što je porast od 11 posto naprema 2015. godini kada je ostvareno 5,63 milijardi kuna prihoda. U ovaj iznos prihoda spadaju samo udruge, savezi udruga i zaklade *(nema političkih stranaka, vjerskih zajednica i ostalih organizacija koji se smatraju civilnim društvom).

Uvijek je zanimljivo pogledati naravno tko su oni koji imaju najveće prihode. U razgovorima, malo tko se sjeti koje je to udruga koja je neosporivi prvak po prihodima, a to je Dinamo s gotovo 500 milijuna kuna prihoda u 2016. godini. Ostale organizacije u top 10 po prihodima su zatim HNS, HOO, HAK, Zaklada za znanost i druge već institucionalizirane organizacije.

Top 10 organizacija civilnog društva po prihodima u 2016. godini:

Naziv organizacije	Tip	Prihod u 2016. godini	Udio u ukupnim prihodima OCD-a
GRAĐANSKI NOGOMETNI KLUB DINAMO	UDRUGA	492.723.273,00 HRK	7,84%
HRVATSKI NOGOMETNI SAVEZ	SAVEZ UDRUGA	202.024.635,00 HRK	3,21%
HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR	SAVEZ UDRUGA	138.735.666,00 HRK	2,21%
HRVATSKI AUTOKLUB	UDRUGA	126.173.085,00 HRK	2,01%
HRVATSKA ZAKLADA ZA ZNANOST	ZAKLADA	104.898.244,00 HRK	1,67%
SPORTSKI SAVEZ GRADA ZAGREBA	UDRUGA	91.006.402,00 HRK	1,45%
UDRUGA ZA SOLIDARNU POSMRTNU PRIPOMOĆ	UDRUGA	54.872.590,00 HRK	0,87%
NOGOMETNI KLUB LOKOMOTIVA ZAGREB	UDRUGA	49.696.966,00 HRK	0,79%
DRUŠTVO PRIJATELJA DUBROVAČKE STARINE	UDRUGA	49.008.327,00 HRK	0,78%
HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR	UDRUGA	47.038.948,00 HRK	0,75%
Ukupno:	–	1.356.178.136,00 HRK	21,57%

Izvor: Ministarstvo financija, registar neprofitnih organizacija, obrada autora

Outlieri i nejednakost prema prihodima

Navedenih 10 organizacija po prihodima čini 21,5 posto ukupnih prihoda svih organizacija civilnog društva (OCD). Uzmemo li u obzir da je OCD-a 53 tisuća, riječ je o izuzetnoj nejednakosti distribucije prihoda. U ovom slučaju, top 10 organizacija upravlja s 21,5% prihoda, a uvidom u detaljnije brojke proizlazi kako prvih 1% organizacija prema prihodima upravlja s 99,995% prihoda, a 99% ostalih organizacija s 0,005% prihoda.

Za potrebe kvantifikacije neravnomjerne raspodjele, izračunat je Ginijev koeficijent kod kojeg 0 predstavlja potpunu jednakost, a 1 nejednakost. Ginijev koeficijent distribucije prihoda u organizacijama civilnoga društva, a uglavnom među udrugama, iznosi 0,9999997 što predstavlja veliku nejednakost. Grafički prikazano uz pomoć Lorenzove krivulje, distribucija izgleda ovako:

Iz navedenog proizlazi zapravo činjenica da dio organizacija koje se vode kao udruge, imaju dovoljno velike i značajne prihode da ih se teško može smatrati tipičnim pripadnicima civilnog društva. Primjerice HAK i Dinamo definitivno nisu tipični pripadnici civilnog društva. HAK je prema svojim aktivnostima definitivno dio nekog institucionalnog frameworka, a Dinamo je najveći nogometni klub u Hrvatskoj koji sudjeluje u tržišnoj utakmici s ostalim organizacijama.

Igre moći i upravljanje udrugama

Ovakvi podaci teško mogu prikazati financijsko stanje prema karakteristika najčešće udruge jer među udrugama ima organizacija koje su toliki outlieri da više ne bi trebali biti među njima. Razlog zašto su takve organizacije formalizirane kao udruge vjerojatno treba tražiti u vlasničkim pravima. Naime, udruge sa svojim statutom same definiraju procese donošenja odluka i tko ima pravo biti u njihovim skupštinama ili nadzornim odborima. Igre moći u takvim organizacijama nisu uvijek najtransparentnije kao kod privatnog sektora (dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću) gdje su vlasnička prava jasna – pravo odlučivanja ima onaj, i u onoj mjeri, koliko je njegov ili njezin vlasnički udio. Kod udruga nema takve transparentnosti već “vlasnike” čini skupština, tj. članovi udruge.

Osim toga, udruge ne iskazuju dobit na kraju financijske godine već višak sredstava koji se ne može izvlačiti iz organizacije već on mora ostati unutar udruge.  Takvi odnosi i ostajanje viška unutar organizacija nije loše (nitko vjerojatno ne želi privatizirati HAK), ali neke su udruge postale prema svojim prihodima toliko velike da su iznimni outlieri. Toliko da se u svakodnevici neke organizacije niti ne smatraju civilnim društvom. Kada ste mislili na HAK ili Dinamo kada ste govorili o civilnom društvu?

Omogućiti transformaciju u ustanove?

Stoga, takve outliere je potrebne formalno ustrojiti kao neki drugi formalno-pravni oblik, a da im se ne zadire u njihovu strukturu, procese donošenja odluka (članstvo i skupštinu) i ograničenje da ostvareni višak ostaje u organizaciji. Također, njihovo poslovanje bi vjerojatno trebalo biti ujednačeno s poduzećima u privatnom sektoru kako bi sudjelovali pod istim pravilima na tržištu. Takav pravni oblik vjerojatno bi se trebao tražiti u privatnim ustanovama prema Zakonu o ustanovama (koji je doduše donesen 1993. godine).

Dakle, udrugama, koje su prema svojim prihodima toliko velike da imaju vlastito i stabilno poslovanje, trebalo bi im omogućiti da se transformiraju u privatne ustanove ili neki drugi oblik. Na taj bi način zadržali svoje procese i poslovanje, ali bi bili izdvojeni iz ostatka civilnog društva jer se takve organizacije teško mogu i smatrati uobičajenim pripadnicima.  S druge strane, kada bi outlieri postali ustanove, dobili bi reprezentativnije podatke o civilnom društvu te bi se njime moglo lakše upravljati. Barem više ne bi trebali slušati kako su pojedine izmjene Zakona o udrugama krojene prema Dinamu zbog čega nastradaju sve druge, manje, udruge.

Struktura civilnog društva rezultat je istraživanja diplomskog rada “Dijagnostička analiza poslovanja civilnog društva u Republici Hrvatskoj”. Ostali rezulti dostupni su u kategoriji “civilno društvo“.