U načelu se mogu prepoznati tri modela razvoja na kojima se može zasnivati ekonomski rast zemlje. Modelu kojemu će se neka zemlja prikloniti ne ovisi samo o političkoj volji već i o fazi razvoja njenog društva, prirodnim bogatstvima te općenito njezinom povijesnom naslijeđu.

Ekonomski razvoj zemlje može se zasnivati na:

1. Tradicionalnim faktorima proizvodnje

  • Razvoj se temelji na radu, zemlji i kapitalu
  • Čest kod nedovoljno razvijenih zemalja
  • Zemlje se natječju u raspoloživim faktorima proizvodnje. Uglavnom neobrazovanom radnom snagom i prirodnim resursima
  • Poduzeća konkuriraju cijenama (što niže, to bolje)
  • Prodaju se osnovni i jednostavni proizvodi s niskom produktivnošću zbog čega dolazi do niskih plaća radnicima
  • Konkurentnost se temelji na makroekonomskoj stabilnosti, dobrom funkcioniranju javnih i privatnih institucija te infrastrukturi

2. Intenzivnom investiranju

  • Tipična za fazu industrijskog razvoja s visokim industrijskim rastom
  • Stvaraju se efikasniji proizvodni procesi
  • Povećava se složenost i kvaliteta proizvoda
  • Konkurentnost se povećava visokim obrazovanjem i obučavanjem, efikasnim tržištem i tehnološkom spremnošću

3. Inovacijama

  • Proizvode se efikasna i softificirana tehnološka rješenja
  • Temelji si na istraživanju i razvoju (R&D-u) koji stvara inovativne proizvode
  • Kontinuirano se obučava radna snaga da bi se dosegnuo odgovarajući intelektualni kapital
  • Poduzeća konkuriraju niskim troškovima, ali zahvaljujući visokoj produktivnosti, a ne troškovima faktora
  • Konkurentnost temelje na najnovijim znanjima, inovativnosti i rastu produktivnosti što dovodi do ukupnog prosperiteta

Objavio Marko Božac

Geek, optimist & doer. Ekonomist 🤓 zaokupljen operacijama, inovacijama, digitalnim transformacijama i analizom podataka te zaljubljenik u marketing, komunikacije i dizajn. 📱

Ostavite komentar

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: