Uoči svakojakih žalopojki kojih se može naći po Facebooku, Twitteru i portalima osjećam se izazvanim napisati sljedeće. Inače, student sam, polagao sam državnu maturu (2. generacija) na kraju svojeg srednjoškolskog obrazovanja. And you know what? It was great.
Danas u RTL Danas objavljen je prilog pod naslovom “Zašto hrvatski učenici mrze školu?” te imam potrebu reći kako ovakvo etiketiranje nije dobro, a još manje točno.
Pred godinu i pol dana, kao maturant u svojoj srednjoj školi Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu, proveo sam istraživanje među učenicima svih razreda. Istraživanje mi je bilo potrebno kako bih napravio istraživački/znanstveni rad za smotru učeničkog stvaralaštva “Eureka” o kojoj sam ranije pisao. Rezultati su pokazali kako učenici ne mrze svoju školu već da su poprilično zadovoljni njome. Prilažem graf koji prikazuje odgovore na pitanje na to kako im se čini škola, tj. kojom ocjenom bi ocijenili školu.
Tijekom 2011. godine sudjelovao sam na projektu PartnerSHIP for EU kojeg je organiziralo Vijeće Mladih Istarske Županije i udruga ZUM u suradnji s Vijećem mladih grada Barcelone. Nakon edukacije slijedilo je studijsko putovanje u Barcelonu gdje smo pručavali njihovu politiku za mlade. Jedan od mojih tekstova koji je završio u publikaciji opisuje Opservatorij kao dio institucionalnoga okvira politika za mlade u Barceloni. Tekst koji slijedi izvoran je, nije prošao lekturu
Tijekom 2011. godine sudjelovao sam na projektu PartnerSHIP for EU kojeg je organiziralo Vijeće Mladih Istarske Županije i udruga ZUM u suradnji s Vijećem mladih grada Barcelone. Nakon edukacije slijedilo je studijsko putovanje u Barcelonu gdje smo pručavali njihovu politiku za mlade. Jedan od mojih tekstova koji je završio u publikaciji opisuje Opservatorij kao dio institucionalnoga okvira politika za mlade u Barceloni. Tekst koji slijedi izvoran je, nije prošao lekturu