Neki učenici vole školu.

Danas u RTL Danas objavljen je prilog pod naslovom “Zašto hrvatski učenici mrze školu?” te imam potrebu reći kako ovakvo etiketiranje nije dobro, a još manje točno.

Pred godinu i pol dana, kao maturant u svojoj srednjoj školi Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu, proveo sam istraživanje među učenicima svih razreda. Istraživanje mi je bilo potrebno kako bih napravio istraživački/znanstveni rad za smotru učeničkog stvaralaštva “Eureka” o kojoj sam ranije pisao. Rezultati su pokazali kako učenici ne mrze svoju školu već da su poprilično zadovoljni njome. Prilažem graf koji prikazuje odgovore na pitanje na to kako  im se čini škola, tj. kojom ocjenom bi ocijenili školu. Nastavi čitati Neki učenici vole školu.

Novi elementi vrednovanja za SŠ i stipendije – koga se želi?

Svi smo se barem jednom susreli sa nekim oblikom stipendije. Bila ona gradska, općinska, županijska, državna ili pak neke “privatnije” prirode. Uglavnom se traži ono “the usual stuff” poput ocjena, uspjeha u formalnom obrazovanju koja nagrada za to te eventualno nekakva socijalna pitanja. No zapitajmo se koliko dugo prevladavaju takvi kriteriji? Koja je ono svrha stipendija? Isto se odnosi i na upise u srednje škole, isti su uvijeti, a da se pritom ne zapitamo kakve učenike zapravo želimo u školi ili stipendirati.

Za stipendije možemo reći da su financijska nagrada za daljnje obrazovanje. No kako se one danas koriste? U principu se koriste za poticanje učenika da odaberu neko od deficitarnih zanimanja, tj. posebno se nagrađuje odabir studiranja takvog zanimanja. Naravno, osim toga i nagrađuje se učenike koji su dosada pokazali odlične rezultate u formalnom obrazovanju kako bi ga nastavili – što je sasvim ok. Osvrnimo se opet, koji su ono elementi koji se vrednuju? Uglavnom uspjeh u školi, ono u čemu svatko može uspjeti ako se dovoljno potrudi, to je ono formalno, ono što se nudi svima pa tko želi. Društvo time potiče dobivanje kvalitetnih kadrova poput dobrih profesora fizike kojih u nekom mjestu nedostaje, liječnika u omanjoj općini koji je u njoj i odrastao umjesto nekoga koji je iz sasvim druge županije. Dobiva općenito dobre inženjere, pravnike i ostale kadrove. No je li naše društvo zaista toliko kruto koliko i pred 20 godina? Nastavi čitati Novi elementi vrednovanja za SŠ i stipendije – koga se želi?

Dobar primjer škole: Na naš način

U Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile Pazin održao se projekt „Na naš način“ koji se provodi zadnjih desetak godina u toj školi. Učenici zamjenjuju profesore i ostale djelatnike škole na jedan dan. Cilj projekta je da učenici iskuse kako je to biti profesor, a profesori da vide neki način predavanja te u konačnici da obe strane bolje razumiju kako bi htjeli da se ponašaju. [Članak Glasa Istre]

Od profesora do ravnatelja

Ove godine, nakon što sam prošle predavao matematiku, prijavio sam se na mjesto ravnatelja za kojeg sam i odabran nakon predaje životopisa i napravljenog intervjua. Kao učeniku, prostor zbornice uglavnom je ono što se vidi na par minuta dnevno, onda kada se traži profesor ili nešto banalno od strane nas učenika. Danas smo pak, mi učenici, okupirali cijelu zbornicu i općenito upravu škole. Iz ove perspektive sve se čini ludo, u pozitivnom smislu. Hvala @ssuljic na slici 🙂 Nastavi čitati Dobar primjer škole: Na naš način

36. Govornicka škola “Ivo Škaric”

Kao što sam naveo u svom prošlom postu – Things I’ve done i 2010, sudjelovao sam na 36. Govornickoj školi “Ivo Škaric”.

To je osmodnevna škola kroz koju se uci o retorici, javnom govoru i sl. uglavnom namjenjena za srednjoškolce i studente. Dopustite da citiram sa njihove web stranice http://www.ffzg.hr/fonet/gs/:

Zašto?
Jer ceš nauciti kako treba javno govoriti: ojacati glas, osloboditi se treme, kako zapoceti govor i kako ga završiti, argumentirati, održati zdravicu i prigodni govor, profilirati publiku, služiti se modelima humora, neverbalnim znakovima, govoriti glatko s modalnim izrazima, služiti se tehnikama kreativnog mišljenja, debatirati, pregovarati, obraniti se od smicalica…

Usto možeš izabrati i baviti se voditeljstvom, TV i radijskim novinarstvom, promicbenim porukama, recitacijom, scenskim govorom, debatom, nauciti tražiti podatke na internetu…

Ili se u popodnevne sate baviti športom: aerobikom, odbojkom, košarkom, nogometom, trcanjem, vožnjom bicikla…

Škola se održava svakih šest mjeseci, u proljetnom i jesenskom razdoblju na osam dana, u principu je to u gradovima bliže obali. Nakon položena cetiri stupnja (cetiri pohadjanja) dobiva se diploma i titula diplomiranoga govornika nakon cega se može usavršavati na petom stupnju kojeg se može pohadjati bezbroj puta. Bitno je napomenuti kako se svako pohadjanje placa 2100 kn, s time da gotovo 90% polaznika ima placeno od strane grada/opcine/županije/ministarstva/škole ili ostalih sponzora.

36. Govornicka škola “Ivo Škaric” u Živogošcu

Da li je korisno? Trebam li poslati *nekog* tamo?

Ako vam je stalo do nekoga i ako on/ona ima želju ili motivaciju za ulaganje svoga vremena u to onda definitivno da. Dobro govoriti, kod javnih govora osobito je bitno i smatramo da svi mi možemo napraviti kvalitetno izlaganje ili javni nastup – što zapravo i nije istina. Postoje mnogi nacini, pravila, koncepti i pristupi koji se mogu kombinirati u javnom nastupu i sve u svrhu da naš govor bolje prilagodimo publici – to je ono što baš i ne možemo nauciti u svakodnevnom životu, a baš to je ono što ova Škola nudi njenim polaznicima. Osim toga tu je još i savladavanje treme i razlicite specijalizacije. Kada se završi svih cetiri stupnja dobar dio polaznika zaista otidje sa konkretnim znanjem i praksom (dobar primjer cini mi se @FranKuseta ), dok manji dio otidje onakavima kakavima su i došli jer im cilj nije bio nauciti vec zabaviti se.

Kako je bilo na 36. Govornickoj školi?

Osobno mi je bilo to vrlo korisno iskustvo, imam položen prvi stupanj i razmišljam o pohadjanju drugoga. Atmosfera na toj školi bude zaista iznenadjujuca – svi se ponašaju poput velike obitelji, osobito zato jer se dobar dio njih druži vec 3-4 godine i stvaraju atmosferu. Govorimo o stotinjak novih ucenika svake godine na prvom stupnju.  Upozna se mnogo vršnjaka, nauci se barem one osnove javnog govora, dobe se vježbe za izgovor, pregled kod ortodoncije (pregled rasporeda zubiju da se vidi ima li poteškoca u izgovoru zbog njih) i procjena fonetskog statusa (nacin govorenja, uocavanje govornih mana).  Radi se po grupama od 10 ucenika sa mentorom koji uglavnom spada u grupu mladih.

 

Dnevni program je poprilicno jednostavan, ujutro je tjelovježba obvezna za sve (iako ju u praksi uglavnom pohadjaju samo prvo i drugostupnjaši), zatim slijede predavanja i navecer su uglavnom zabave – uz dorucak, rucak i veceru naravno. Ima tu mnogo fora zapravo, poput naziva za prvostupnjaše – Fazani, a cetvrtostupnjaše – Tuljani. Postoji i himna i škabor na kojemu se donose odluke o Školi i slicne fore.

Ono što je meni bilo iznenadjujuce je to da se uopce ne prave razlike izmecu polaznika stupnjeva ili koji su razred završili. Svi su izmiješani i svi su jednaki . Bio sam jedan od rijetkih maturanata koji je pohadjao tek prvi stupanj, dok su npr. neki bili treci razred srednje i završili cetvrti stupanj, i opet smo se uglavnom svi normalno družili, raspravljali i komentirali sve, što je osobito pozitivno.

Moje zamjerke

Škola ima problema sa privlacenjem novih ucenika. Naime, užasno se oslanjaju, cak i previše,  na to da ce (bivši) polaznici nagovarati i dovlaciti nove ucenike u školu, što i funkcionira jednim dijelom. No to nije dovoljno, dokaz za to je manji broj ucenika na 36. Govornickoj. Trebali bi poraditi na oglašavanju i aktivirati svoj Facebook Fan Page. Zatim, blokiraju pristup facebooku preko wifi-a i internet pointa koji se postavi tijekom trajanja škole – što zapravo ne ide na ruku njihovim ocekivanjima da ce kroz ucenike privlaciti novake.

Kada si prvi puta na Govornickoj užasno je teško uhvatiti sve te obicaje poput pjevanja himne i ostale bitne informacije jer ne postoji ništa napisano o tome, što je normalno, ali niti se prvog dana na dolasku ne objasni novajlijama stvari koje su ostalima normalne. Opet se ocekuje da ce oni koji su vecbili na Govornickoj prenijeti sve te informacije na novake. Što mi se ne svidja jer se takvim pristupom dobiva, osjecaj ne organiziranosti.  Takodjer, nitko ne doceka prvog dana na dolasku ucenike, pokušajte se staviti u poziciju roditelja koji dovozi svoje dijete u nepoznati hotel u mjestu zvanom Živogošce na osam dana i da vas tamo na recepciji doceka samo recepcionar, nitko više. Sumnjam da biste se osjecali ugodno.

 

Da sažmem.

Ako idete prvi puta na Govornicku, savjetujem vam da se odmah sprijateljite sa onima kojima to nije prva Govornicka kako bi vas mogli upoznati sa svime. Neka vam bude cilj nauciti nešto novo i budite otvoreni za nova poznanstva. Upoznajte svoje mentore i ostale sudionike u grupi.  Zabavite se koliko možete, ne propustite divlje veceri pišuci govor, osim ako vam nije predzadnja vecer 😉

Dugujem ovaj post vec neko vrijeme kolegama sa Govornicke!

Marko

Things I’ve done in 2010

Prošla godina, 2010 bila je zaista neocekivano vrtoglava, puna preobrata, koliko dobrih toliko i loših. Što sam naucio, ukljucio se, napravio, odlucio…. well. popis je poprilican 🙂

– upoznao debatu, njezina dva formata (KP i KP sa planom)

– sudjelovao na županijskom natjecanju iz debate sa ekipom

– shvatio da je “ispravnost” relativna

– postao iPhone power user
– napravio rad sa kolegama “Polimetodicko matematicko odredjivanje geometrijskih karakteristika zvonika župne crkve sv. Nikole u Pazinu”

– osvojio prvo mjesto na matematiki+ sa istima

– dobio drvenu medalju na županijskom iz matematike, opet.

– bio na treningu javnog zagovaranja

– upoznao se sa politikom za mlade i udrugom ZUM

– suocio se sa dvije smrti bližnjih osoba, od cega je jedna bila potresna za cijelu generaciju.

– položio za b-kategoriju. Vozio u svakakvim uvjetima bez problema #win

–  asistirao na Youth Science Camp u Višnjanu na tri dana

– odradio posao gateboya preko ljeta, izgubio živaca, ali zaradio

– bio na maturalcu u Pragu i Becu bez opijanja

– bio na “Sedam dana stvaranja” u Pazinu

sudjelovao na Weekend Media Festival Rovinj 2010

–  sudjelovao na 36. Govornickoj školi „Ivo Škaric“ u Živogošcu
– upoznao masu talentiranih, posebnih osoba za koje se nadam da cu vidjeti opet

– napravio rad na temu Ispitivanje motivacije ucenika za upis u Gimnaziju i strukovnu školu Jurja Dobrile, Pazin

– održao prezentaciju rada pred školskim odborom

– prošao na nacionalnu smotru VIP Eureka sa istim radom i totalno izašao iz svih ocekivanih okvira

– pobijedio sa ekipom na „Misli globalno, djeluj lokalno“ by GONG

– prošao radionicu “Nenasilna komunikacija i transformacija sukoba” by ZUM

– otvorio Twitter account 😀

– upoznao nove osobe zahvaljujuci njemu

– napravio  osobni website i blog

– ošišao se na kratko nakon 3 godine ^^

– zaljubio se u  filozofiju i relativizam

– imenovan za podpredsjednika ucenickog vijeca

– postao punoljetan!

Izdvojio bih slijedece:
Twitter, Eureka, Govornicka, Vozacka,  Život, Poznanstva i veze 🙂

vidimo se u burnoj 2011. 🙂

Marko

Eureka 2010

Za one neupucene, prošli vikend, od 19. do 21. studenog sudjelovao sam na završnici smotre Eureka 2010. Eureka je “smotra ucenickog stvaralaštva” sponzorirana sa strane VIP-a, namjenjena svim ucenicima srednje škole koji imaju volje i želje za kreativnošcu i istraživanju bilo kojeg podrucja, bilo prirodoslovno-matematickog ili društvenog.

Što je to Eureka?

Moja malenkost prije rujna ove godine odlucila je zbog nekih razloga sudjelovati na toj smotri, šestoj po redu. Odlucio sam boriti sa “ucestalošcu” i odabrao temu iz društvenog podrucja, naime, vecina radova na Eureci su sa prirodoslovnog podrucja. Tema mojeg rada bila je: “Ispitivanje motivacije ucenika za upis u Gimnaziju i strukovnu školu Jurja Dobrile Pazin.” Ukratko, ispitivao sam zašto novopeceni gimnazijalci upisuju baš tu školu koju i sam pohadjam.

Nakon provedbe ankete i podnijetog rada, pozvan sam na završnicu, nacionalnu razinu smotre, zapravo i jedni moguci korak naprijed. Završnica se odvijala u Zagrebu, hotelu Internacional.
Nastavi čitati Eureka 2010

To je samo pocetak

Napokon nakon višemjesecnog promislanja o vlastitom siteu i novom blogu, ostvario sam to!

Imam vec nekoliko tema koje mjesecima leze u mojoj glavi te se nadam kako ce naci mjesto na ovom blogu vrlo brzo 🙂

Kako sam pocetnik tek u svemu ovome uzasno bih cijenio bilokakve savjete stoga se unaprijed zahvaljujem 🙂

Stvari o kojima sam si zacrtao da cu zabiljeziti: weekend Media festival 2010, skola govornistva, civilna drustva, mobilnost, putovanje, Eureka… Ma bit ce svega, samo ako ima volje. toliko od mene zasada.

Gje se trati vrijeme i dobivaju ideje

Marko