Održana prva ljetna škola financija

Članak je objavljen u Večernjem listu 10. rujna 2015. godine u suradnji s Financijskim klubom i Hrvatskom poštanskom bankom

Kako kreirati internetsku i Facebook stranicu i proučavati ponašanje posjetitelja, što je važno za analizu poduzeća i sektora, na koji način sastaviti portfelj dionica s najvećim prinosom i najmanjim rizikom ili složiti poslovni i marketinški plan s ciljem osnivanja poduzeća itd.

Tko bi rekao da su ovo zadaci za tinejdžere? U Višnjanu gdje je krajem kolovoza  održana prva ljetna škola financijske pismenosti i poduzetništva namijenjena srednjoškolcima bilo je upravo tako. Školu je organizirala udruga studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Financijski klub u suradnji sa Znanstveno edukacijskim centrom Višnjan i u partnerstvu s HPB-om.  Nastavi čitati Održana prva ljetna škola financija

Državna matura u kratkim crtama

Uoči svakojakih žalopojki kojih se može naći po Facebooku, Twitteru i portalima osjećam se izazvanim napisati sljedeće. Inače, student sam, polagao sam državnu maturu (2. generacija) na kraju svojeg srednjoškolskog obrazovanja. And you know what? It was great. Nastavi čitati Državna matura u kratkim crtama

Things I’ve done in 2011

Želim nastaviti ovu tradiciju (Things I’ve done in 2010.), zapisati i rezimirati ukratko što sam napravio u godini sada iza mene. Kako sam stigao kući na praznike, ovo mi se čini sasvim ok trenutak za napisati što sam napravio u 2011. godini iako još nije gotova sasvim 🙂 Nastavi čitati Things I’ve done in 2011

Samoinicjativa za instant uspjeh?

Imamo neki čudan mentalitet, zapravo, možda riječ čudan nije najbolji izraz. Zašto to govorim,  svi imamo sposobnost stvaranja i ulaganja danas. Ulaganja slobodnog vremena, truda i novca u svrhu da bismo nešto stvorili. Povod za to može biti hobi kojeg volimo, želja za usavršavanjem neke vještine ili za naučiti nešto novo te u krajnjem slučaju za proslaviti se ili zbog materijalnog dobitka.

Nastavi čitati Samoinicjativa za instant uspjeh?

Reakcija na blogpost. #1

Zanimljivo, prva reakcija na neki blogpost koji sam napisao. Nije baš pozitivan, ali i to je nešto za početak. 🙂

Ovo je reakcija na blogpost: Najuspješniji tinejdžer Hrvatske 2011. – Dobra ideja, koncept upitan.

Preko Facebooka dobio sam poruku jedne od organizatorica kao reakciju na moje pisanje o navedenom “natjecanju”.  Poruka je bila sa privatnog profila, a ne sa profila natjecanja, slobodno možete pročitati u nastavku teksta… Nastavi čitati Reakcija na blogpost. #1

Najuspješniji tinejdžer Hrvatske 2011. – Dobra ideja, koncept upitan

Kako u zadnje vrijeme radim puno stvari čisto iz “znatiželje” odlučio sam se prijaviti na jedno “kvazi natjecanje”. Relativno mlado, zove se “Najuspješniji tinejdžer”. Radi se o tome da se okupe tzv. uspješni srednjoškolci. To uključuje dobre ocjene u školi, bavljenje sportom, volontiranje, natjecanja i zapravo sve ostalo što nije toliko tipično za jednog učenika. Da ne duljim, link na natjecanje je ovdje.
UPDATE: Reakcija na blogpost.

Iz moje perspektive: Dobra ideja, loš koncept.

Pozdravljam jedno takvo natjecanje zbog toga jer se dovodi u prvi plan srednjoškolce koji uz školu zaista rade nešto korisno u slobodno vrijeme. Pokušava se naglasiti ta jedna pozitivna strana kod mladih za koju sam uvjeren da ju ima više nego one “negativne” koju uglavnom čitamo u zadnjim stranicama crne kronike.
Nastavi čitati Najuspješniji tinejdžer Hrvatske 2011. – Dobra ideja, koncept upitan

Dobar primjer škole: Na naš način

U Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile Pazin održao se projekt „Na naš način“ koji se provodi zadnjih desetak godina u toj školi. Učenici zamjenjuju profesore i ostale djelatnike škole na jedan dan. Cilj projekta je da učenici iskuse kako je to biti profesor, a profesori da vide neki način predavanja te u konačnici da obe strane bolje razumiju kako bi htjeli da se ponašaju. [Članak Glasa Istre]

Od profesora do ravnatelja

Ove godine, nakon što sam prošle predavao matematiku, prijavio sam se na mjesto ravnatelja za kojeg sam i odabran nakon predaje životopisa i napravljenog intervjua. Kao učeniku, prostor zbornice uglavnom je ono što se vidi na par minuta dnevno, onda kada se traži profesor ili nešto banalno od strane nas učenika. Danas smo pak, mi učenici, okupirali cijelu zbornicu i općenito upravu škole. Iz ove perspektive sve se čini ludo, u pozitivnom smislu. Hvala @ssuljic na slici 🙂 Nastavi čitati Dobar primjer škole: Na naš način

36. Govornicka škola “Ivo Škaric”

Kao što sam naveo u svom prošlom postu – Things I’ve done i 2010, sudjelovao sam na 36. Govornickoj školi “Ivo Škaric”.

To je osmodnevna škola kroz koju se uci o retorici, javnom govoru i sl. uglavnom namjenjena za srednjoškolce i studente. Dopustite da citiram sa njihove web stranice http://www.ffzg.hr/fonet/gs/:

Zašto?
Jer ceš nauciti kako treba javno govoriti: ojacati glas, osloboditi se treme, kako zapoceti govor i kako ga završiti, argumentirati, održati zdravicu i prigodni govor, profilirati publiku, služiti se modelima humora, neverbalnim znakovima, govoriti glatko s modalnim izrazima, služiti se tehnikama kreativnog mišljenja, debatirati, pregovarati, obraniti se od smicalica…

Usto možeš izabrati i baviti se voditeljstvom, TV i radijskim novinarstvom, promicbenim porukama, recitacijom, scenskim govorom, debatom, nauciti tražiti podatke na internetu…

Ili se u popodnevne sate baviti športom: aerobikom, odbojkom, košarkom, nogometom, trcanjem, vožnjom bicikla…

Škola se održava svakih šest mjeseci, u proljetnom i jesenskom razdoblju na osam dana, u principu je to u gradovima bliže obali. Nakon položena cetiri stupnja (cetiri pohadjanja) dobiva se diploma i titula diplomiranoga govornika nakon cega se može usavršavati na petom stupnju kojeg se može pohadjati bezbroj puta. Bitno je napomenuti kako se svako pohadjanje placa 2100 kn, s time da gotovo 90% polaznika ima placeno od strane grada/opcine/županije/ministarstva/škole ili ostalih sponzora.

36. Govornicka škola “Ivo Škaric” u Živogošcu

Da li je korisno? Trebam li poslati *nekog* tamo?

Ako vam je stalo do nekoga i ako on/ona ima želju ili motivaciju za ulaganje svoga vremena u to onda definitivno da. Dobro govoriti, kod javnih govora osobito je bitno i smatramo da svi mi možemo napraviti kvalitetno izlaganje ili javni nastup – što zapravo i nije istina. Postoje mnogi nacini, pravila, koncepti i pristupi koji se mogu kombinirati u javnom nastupu i sve u svrhu da naš govor bolje prilagodimo publici – to je ono što baš i ne možemo nauciti u svakodnevnom životu, a baš to je ono što ova Škola nudi njenim polaznicima. Osim toga tu je još i savladavanje treme i razlicite specijalizacije. Kada se završi svih cetiri stupnja dobar dio polaznika zaista otidje sa konkretnim znanjem i praksom (dobar primjer cini mi se @FranKuseta ), dok manji dio otidje onakavima kakavima su i došli jer im cilj nije bio nauciti vec zabaviti se.

Kako je bilo na 36. Govornickoj školi?

Osobno mi je bilo to vrlo korisno iskustvo, imam položen prvi stupanj i razmišljam o pohadjanju drugoga. Atmosfera na toj školi bude zaista iznenadjujuca – svi se ponašaju poput velike obitelji, osobito zato jer se dobar dio njih druži vec 3-4 godine i stvaraju atmosferu. Govorimo o stotinjak novih ucenika svake godine na prvom stupnju.  Upozna se mnogo vršnjaka, nauci se barem one osnove javnog govora, dobe se vježbe za izgovor, pregled kod ortodoncije (pregled rasporeda zubiju da se vidi ima li poteškoca u izgovoru zbog njih) i procjena fonetskog statusa (nacin govorenja, uocavanje govornih mana).  Radi se po grupama od 10 ucenika sa mentorom koji uglavnom spada u grupu mladih.

 

Dnevni program je poprilicno jednostavan, ujutro je tjelovježba obvezna za sve (iako ju u praksi uglavnom pohadjaju samo prvo i drugostupnjaši), zatim slijede predavanja i navecer su uglavnom zabave – uz dorucak, rucak i veceru naravno. Ima tu mnogo fora zapravo, poput naziva za prvostupnjaše – Fazani, a cetvrtostupnjaše – Tuljani. Postoji i himna i škabor na kojemu se donose odluke o Školi i slicne fore.

Ono što je meni bilo iznenadjujuce je to da se uopce ne prave razlike izmecu polaznika stupnjeva ili koji su razred završili. Svi su izmiješani i svi su jednaki . Bio sam jedan od rijetkih maturanata koji je pohadjao tek prvi stupanj, dok su npr. neki bili treci razred srednje i završili cetvrti stupanj, i opet smo se uglavnom svi normalno družili, raspravljali i komentirali sve, što je osobito pozitivno.

Moje zamjerke

Škola ima problema sa privlacenjem novih ucenika. Naime, užasno se oslanjaju, cak i previše,  na to da ce (bivši) polaznici nagovarati i dovlaciti nove ucenike u školu, što i funkcionira jednim dijelom. No to nije dovoljno, dokaz za to je manji broj ucenika na 36. Govornickoj. Trebali bi poraditi na oglašavanju i aktivirati svoj Facebook Fan Page. Zatim, blokiraju pristup facebooku preko wifi-a i internet pointa koji se postavi tijekom trajanja škole – što zapravo ne ide na ruku njihovim ocekivanjima da ce kroz ucenike privlaciti novake.

Kada si prvi puta na Govornickoj užasno je teško uhvatiti sve te obicaje poput pjevanja himne i ostale bitne informacije jer ne postoji ništa napisano o tome, što je normalno, ali niti se prvog dana na dolasku ne objasni novajlijama stvari koje su ostalima normalne. Opet se ocekuje da ce oni koji su vecbili na Govornickoj prenijeti sve te informacije na novake. Što mi se ne svidja jer se takvim pristupom dobiva, osjecaj ne organiziranosti.  Takodjer, nitko ne doceka prvog dana na dolasku ucenike, pokušajte se staviti u poziciju roditelja koji dovozi svoje dijete u nepoznati hotel u mjestu zvanom Živogošce na osam dana i da vas tamo na recepciji doceka samo recepcionar, nitko više. Sumnjam da biste se osjecali ugodno.

 

Da sažmem.

Ako idete prvi puta na Govornicku, savjetujem vam da se odmah sprijateljite sa onima kojima to nije prva Govornicka kako bi vas mogli upoznati sa svime. Neka vam bude cilj nauciti nešto novo i budite otvoreni za nova poznanstva. Upoznajte svoje mentore i ostale sudionike u grupi.  Zabavite se koliko možete, ne propustite divlje veceri pišuci govor, osim ako vam nije predzadnja vecer 😉

Dugujem ovaj post vec neko vrijeme kolegama sa Govornicke!

Marko

Things I’ve done in 2010

Prošla godina, 2010 bila je zaista neocekivano vrtoglava, puna preobrata, koliko dobrih toliko i loših. Što sam naucio, ukljucio se, napravio, odlucio…. well. popis je poprilican 🙂

– upoznao debatu, njezina dva formata (KP i KP sa planom)

– sudjelovao na županijskom natjecanju iz debate sa ekipom

– shvatio da je “ispravnost” relativna

– postao iPhone power user
– napravio rad sa kolegama “Polimetodicko matematicko odredjivanje geometrijskih karakteristika zvonika župne crkve sv. Nikole u Pazinu”

– osvojio prvo mjesto na matematiki+ sa istima

– dobio drvenu medalju na županijskom iz matematike, opet.

– bio na treningu javnog zagovaranja

– upoznao se sa politikom za mlade i udrugom ZUM

– suocio se sa dvije smrti bližnjih osoba, od cega je jedna bila potresna za cijelu generaciju.

– položio za b-kategoriju. Vozio u svakakvim uvjetima bez problema #win

–  asistirao na Youth Science Camp u Višnjanu na tri dana

– odradio posao gateboya preko ljeta, izgubio živaca, ali zaradio

– bio na maturalcu u Pragu i Becu bez opijanja

– bio na “Sedam dana stvaranja” u Pazinu

sudjelovao na Weekend Media Festival Rovinj 2010

–  sudjelovao na 36. Govornickoj školi „Ivo Škaric“ u Živogošcu
– upoznao masu talentiranih, posebnih osoba za koje se nadam da cu vidjeti opet

– napravio rad na temu Ispitivanje motivacije ucenika za upis u Gimnaziju i strukovnu školu Jurja Dobrile, Pazin

– održao prezentaciju rada pred školskim odborom

– prošao na nacionalnu smotru VIP Eureka sa istim radom i totalno izašao iz svih ocekivanih okvira

– pobijedio sa ekipom na „Misli globalno, djeluj lokalno“ by GONG

– prošao radionicu “Nenasilna komunikacija i transformacija sukoba” by ZUM

– otvorio Twitter account 😀

– upoznao nove osobe zahvaljujuci njemu

– napravio  osobni website i blog

– ošišao se na kratko nakon 3 godine ^^

– zaljubio se u  filozofiju i relativizam

– imenovan za podpredsjednika ucenickog vijeca

– postao punoljetan!

Izdvojio bih slijedece:
Twitter, Eureka, Govornicka, Vozacka,  Život, Poznanstva i veze 🙂

vidimo se u burnoj 2011. 🙂

Marko

QR Codes: gdje, kako, zasto i ostalo.

Uvjeren sam da ste dosada vec vidjeli negdje tzv. QR Code, mali kvadratasti (crno bijeli) kod koji se može ocitati/skenirati pomo?u kamere, najcesce na smartphoneu. Informacija kodirana u QR codeu može biti url, tekst ili neki drugi oblik informacije.

QRCode: markobozac.com
markobozac.com

Uglavnom, QR kodovi imaju vec nekolik

o godina staža, no tek nedavno je dobio širu primjenu. Osobno sam se prvi put susreo sa QR codeom na kutiji jednih novih cigareta TDR-a, izdana pred nešto manje od godinu dana. Od tada susre?em ih sve više i više.


Nastavi čitati QR Codes: gdje, kako, zasto i ostalo.