Sustav studentskog predstavništva i studentskih centara treba redizajn

Ovaj post nastao je na temelju seminarskog rada “Dizajniranje novog modela studentskog predstavništva u Republici Hrvatskoj” na EFZG-u. U ovom, drugom dijelu, predlažu se unaprjeđenja sustava s ciljem uspostavljanja povratne veze između studenata i SC-a, povećavanjem odgovornosti studentskim predstavnicima i zastupljenosti interesa svih visokih učilišta u SC-u na jednom području.

U prošlom blogpostu identificirani su izazovi i nelogičnosti trenutnog sustava studentskih centara u RH, a to su (1) neravnomjernost rizika i moći osnivača naprema drugim visokih učilišta, (2) nezastupljenost visokih učilišta i njihovih studenata u upravnim tijelima studentskih centara i (3) nepostojanje adekvatne povratne veze između studenata i studentskih centara.

Nova vremena, nove potrebe i stari zakoni

Pri pokušaju dizajniranju novog modela, u obzir su uzete još neki izazovi, okolnosti i otvorena pitanja, a to su: (1) studentski predstavnici imaju želje i potrebe koje ne odgovaraju zakonskom rješenju iz 2007. godine, (2) rektorski zbor smatra da studentski predstavnici u ponekim tijelima imaju previše prava (7. sjednica rektorskog zbora održana 19.4.2017.), (3) niska izlaznost na studentske izbora, (4) upitan kapacitet zborova za rješavanje stručnih problema, (5) nedostatak kontinuiteta zborova, (6) nedostatak poluga kojima zborovi mogu izravno doprinijeti studentskom standardu, (7) određene potrebe studenata počele su zadovoljavati studentske udruge, (8) nejasan odnos studentskih zborova i studentskih centara prema veleučilištima i visokim školama na jednom geografskom području.

Imajući to na umu, definirani su sljedeći ciljevi pri dizajniranju novog modela: (1) studentima treba dati priliku da upravljaju barem dijelom studentskog standarda, (2) povećati kontinuitet u radu zborova s manjim osciliranjima u politikama, (3) uvažiti nove potrebe studentskih predstavnika, ali i komentare predsjednika visokih učilišta, (4) iskoristiti ljude koji se žele (profesionalno) zadržati uz studentski zbor, (5) povećati prepoznatljivost i povjerenje u studentske predstavnike, (6) stvaranje novih studentskih poslova i prilika, (6) olakšano artikuliranje i realiziranje studentskih potreba, (7) smanjiti razlike između sastavnica unutar sveučilišta i povećati povezanost između visokih učilišta na istom geografskom području.

Studentski centar treba sva visoka učilišta i monopol

Za početak, studentske centre trebalo bi pozicionirati kao ustanovu koja brine o svim studentima na jednom području i osigurati im monopol nad time. Ekonomski gledano, na taj način prikupit će se najviše sredstava za ulaganje u studentski standard te se može postići ekonomija obujma. Nelogično je da na jednom području djeluje više studentskih centara koji mogu unaprjeđivati standard samo za svoje studente. Primjerice, ako u jednom gradu postoje dva visoka učilišta, svaki sa svojim SC-om koji npr. izgradi igralište ili park, oni ne mogu ograničiti korištenje tog parka ili igrališta na samo svoje studente. Riječ je o javnom dobru od kojeg svi imaju koristi. Zbog toga, nema pretjerano smisla da postoji više SC-a na jednom području.

Nadalje, svim visokim učilištima, na području gdje djeluje SC, treba dati pravo da postanu članovi ili osnivači ustanove kako bi dobili pravo glasa i odlučivanja. Trenutno je samo jedno visoko učilište osnivač SC-a i kao takvo ima sve rizike njegovog poslovanja, ali i moć da njime upravlja što nije pravedno. Naime, npr. Studentski centar Zagreb pruža svoje usluge svim studentima u Zagrebu, a ne samo studentima na Sveučilištu Zagreb i na svima zarađuje. Kako se usluge pružaju svima i od toga se zarađuje, potrebno je svim visokim učilištima dati mogućnost da postanu članovi SC-a i da imaju barem nešto moći pri odlučivanju u SC-u. Visokim učilištima se u ovom slučaju može nametnuti izdvajanje financijskih sredstava za ulazak u članstvo jer je njima u interesu da njihovi studenti imaju pravo na njegove usluge.

Ravnatelj kao poslovni direktor, studentski predstavnici kao izvršni direktori

Nakon što su visoka učilišta ušla u članstvo SC-a, daje im se pravo da biraju poslovnog direktora (ravnatelja SC-a). Na taj način sva visoka učilištima čijim studentima SC pruža usluge, imaju pravo odlučivanja o načinu poslovanja SC-a. Također, njihove potrebe dolaze formalnim putem do SC-a koji zatim ima poluge i sredstva za provesti mjere. Da radnici ne ostanu zakinuti, i njima se može dati predstavnika koji ima pravo glasa pri odabiru ravnatelja. Ovdje se definira i sprega između ravnatelja i visokih učilišta – odgovoran je za poslovno upravljanje SC-om u skladu sa željama osnivača.

Dok ravnatelj postaje poslovni direktor, studentske predstavnike treba inkorporirati u strukturu SC-a kako bi dali politički dio odgovornosti prema studentima, najvećim konzumentima usluga SC-a. Studentski predstavnici u tom slučaju birani su za predsjednika i izvršne direktore u SC-u koji mogu biti part-time zaposlenici. Birati ih mogu studenti svih učilišta koji su osnivači ili članovi SC-a te su odgovorni za usmjeravanje aktivnosti SC-a i, s ravnateljem, definiraju godišnji program rada SC-a. Ovako studentski predstavnici napokon dobivaju pristup polugama za upravljanje studentskim standardom, ali su istovremeno odgovori prema financijskoj održivosti SC-a i prema svojim biračima koji su ih izabrali s ciljem provedbe programa.

Studenti za studente, ali uz odgovornost i financijsku održivost

Ovime se povećava kompleksnost sustava studentskih zborova te se SC-ove pozicionira kao ustanova koja zaista brine o studentskom standardu na jednom području. Dok je ravnatelj odgovoran prema visokim učilištima i poslovanju, studentski predstavnici dobivaju mogućnost upravljanja studentskim standardom, ali i odgovornost prema njegovoj održivosti pri ispunjavanju svojih izbornih obećanja. Poanta je da se studenti u, barem jednoj mjeri, brinu o ispunjavanju potreba studenata što se u nekoliko primjera kod studentskih udruga pokazao kao uspješan model.

Trenutno, SC-ovi imaju moć unaprjeđivanja studentskog standarda, ali nemaju adekvatnu povratnu vezu sa studentima. S druge strane, studentski predstavnici imaju želju za unaprjeđenjem studentskog standarda jer odgovaraju svojim biračima, ali nemaju poluge kojima mogu njime upravljati, a niti odgovornost za financijsku održivost SC-a. Ovime se modelom pokušavaju spojiti studentski predstavnici i SC kako bi dobili ustanovu koja ima želju i poluge za unaprjeđenje studentskog standarda, povratnu vezu sa studentima te odgovornost za održivost poslovanja SC-a.