U načelu se mogu prepoznati tri modela razvoja na kojima se može zasnivati ekonomski rast zemlje. Modelu kojemu će se neka zemlja prikloniti ne ovisi samo o političkoj volji već i o fazi razvoja njenog društva, prirodnim bogatstvima te općenito njezinom povijesnom naslijeđu.
Ekonomski razvoj zemlje može se zasnivati na:
1. Tradicionalnim faktorima proizvodnje
- Razvoj se temelji na radu, zemlji i kapitalu
- Čest kod nedovoljno razvijenih zemalja
- Zemlje se natječju u raspoloživim faktorima proizvodnje. Uglavnom neobrazovanom radnom snagom i prirodnim resursima
- Poduzeća konkuriraju cijenama (što niže, to bolje)
- Prodaju se osnovni i jednostavni proizvodi s niskom produktivnošću zbog čega dolazi do niskih plaća radnicima
- Konkurentnost se temelji na makroekonomskoj stabilnosti, dobrom funkcioniranju javnih i privatnih institucija te infrastrukturi
2. Intenzivnom investiranju
- Tipična za fazu industrijskog razvoja s visokim industrijskim rastom
- Stvaraju se efikasniji proizvodni procesi
- Povećava se složenost i kvaliteta proizvoda
- Konkurentnost se povećava visokim obrazovanjem i obučavanjem, efikasnim tržištem i tehnološkom spremnošću
3. Inovacijama
- Proizvode se efikasna i softificirana tehnološka rješenja
- Temelji si na istraživanju i razvoju (R&D-u) koji stvara inovativne proizvode
- Kontinuirano se obučava radna snaga da bi se dosegnuo odgovarajući intelektualni kapital
- Poduzeća konkuriraju niskim troškovima, ali zahvaljujući visokoj produktivnosti, a ne troškovima faktora
- Konkurentnost temelje na najnovijim znanjima, inovativnosti i rastu produktivnosti što dovodi do ukupnog prosperiteta
