PartnerSHIP for EU: Centri za mlade

Tijekom 2011. godine sudjelovao sam na projektu PartnerSHIP for EU kojeg je organiziralo Vijeće Mladih Istarske Županije i udruga ZUM u suradnji s Vijećem mladih grada Barcelone. Nakon edukacije slijedilo je studijsko putovanje u Barcelonu gdje smo pručavali njihovu politiku za mlade. Jedan od mojih tekstova koji je završio u publikaciji opisuje Opservatorij kao dio institucionalnoga okvira politika za mlade u Barceloni. Tekst koji slijedi  izvoran je, nije prošao lekturu

Vjerojatno ste čuli za centre za mlade, one regionalne i lokalne, ako niste, trk se informirati o njima i pronađite onog najbližeg vama i iskoristite ono što vam nudi. Centar za mlade je (fizičko) mjesto gdje se mladi mogu obratiti za suočavanje, otkrivanje ili za razumijevanje njihove važnosti i njihovih prava. Konkretnije, mjesto gdje se mladi mogu informirati i koristiti resurse centra (npr. računalo ili prostor). Barcelona prepoznala je važnost takvih centara za mlade te su pronašli jedan vrlo zanimljiv model upravljanja i osnivanja.

Centar za mlade se osniva na inicjativu mladih koju zatim grad prepoznaje i odlučuje krenuti u izgradnju ili prenamjenu već postojeće zgrade. Bitno je napomenuti kako je Lokalnim planom i programom za mlade čak i predviđeno osnivanje centara za mlade po Barceloni. Konkretno je predviđeno njih 15 te je trenutno već u funkciji njih devet.

No ono što je zatim zanimljivo jest to kako se nakon izgradnje, centar daje na javni natječaj za njegovo vođenje, što znači da centrima upravljaju privatne tvrtke. Zvuči kao promjena paradigme jer spomenom centra za mlade nekako se veže civilno društvo i javni sektor, a ne privatni. Od svega spomenutih devet centara, tek jedan centar biva financiran od strane Grada, dok je ostalih osam dano privatnim tvrtkama da vode tzv. „building management“. Financiranje centara, tj. njegove djelatnike i programe, zadužena je tvrtka ili grad, ovisno o tome tko ih vodi.

Centri nude pristup računalu, sve moguće izdane brošure i informacije za mlade, također imaju radne prostorije sa stolovima, stolicama i projektorom koje zatim centar može iznajmiti za simboličnu svotu novca. Centar kojemu smo bili u posjetu bio je i poprilično prostran, radilo se o značajnijem broju kvadrata. Zaposleno nekoliko osoba kojima je u opisu posla pružanje informacija, briga za centar i osigurati sve što bi moglo zatrebati mladima koji svrate u centar. Stoga možemo reći kako su to ino centri za mlade, no uz to što davaju informacije, oni mogu kanalizirati potrebe mladih prema ostalim tijelima insitucionalnog okvira politike za mlade.

No postoji još jedan tip centra u Barceloni, uz opisani info centar. Oni su to nazvali Resource Center for Youth Associations ili u prijevodu Resursni centar za udruge mladih. Da si lakše predočite o čemu se radi, pokušajte si zamisliti zgradu sa tri kata, dva podzemna kata i dvorištem, da to je resursni centar. U usporedbi sa info centrom – to je prizemlje resursnog centra. Takav centar je jedini u cijeloj Barceloni, a nastao je sporazumom i kolaboracijom Vijeća mladih Barcelone (CJB-a) i grada Barcelone (City Council).

Resursni centar je također dan privatnoj tvrtci na vođenje tj. „building management“ koja pokušava ostvariti nekakvu održivost i profit iznajmljivanjem šireg spektra opreme i prostorija. Naime, tu se nalazi koncertna dvorana, prostorije za probe mladih bendova, radne prostorije, predavaonice i kongresne sale. Uz to, pružaju se pravne usluge, računovodstvene, financiranje, komunikacijske, razmjene mladih, prijenost materijala, publiciranje, mogućnost platforme i podrške za stvaranja projekata i samih organizacija. Vijeće mladih Brcelone sa svojim „izvršnim tijelom“ također je smješteno u resursnom centru koje se zatim bavi zagovaranjem, evaluacijom provedenih programa i općenitim osnaživanjem mladih.

Koliko su oni u doticaju sa mladima ovisi o tome koliko su mladi informirani o tome što centri sve nude. Centri su institucije, tijela, nisu „živa“ da će nekim svojim djelovanjima privući veći broj mladih već stoje na usluzi mladima, a na njima je da se oni doslovno „posluže“ sa onime što nude. Iako, ima jedan dobar način na koji će mladi saznati za centre, a to je ta mogućnost iznajmljivanja prostora za grupe, skupine ljudi ili pak koncerte u resursnom centru. Na taj način širi se svijest o postojanju centra za mlade i eventualno o njegovim mogućnostima i sadržajima, kroz tu mogućnost „cirkuliranja“ većeg broja ljudi.

Koliko mladi imaju interesa za koristiti usluge centara opet ovisi o njihovoj informiranosti i znaju li iskoristiti ono što nude. Za primjer, mladi vjerojatno neće koristiti mogućnost razmjene mladih resursnog centra ako nisu informirani o tome da postoji ta usluga. Iako, super je imati prosto gdje doslovce možeš samo ušetati, koristiti računalo za svoje potrebe, napraviti manji sastanak udruge ili nečeg drugog, a prostorije za probe bendova osobno mislim da su pun pogodak, nema tog grada koji nema mlade bendove. No kako Barcelona ima poprilično dugu povijest politike za mlade, sumnjam da se sočavaju sa problemom velike neinformiranosti mladih po pitanju centara. Osobito kada se spomene da ih postoji devet, a možda i u bliskoj budućnost zacrtanih 15 centara za mlade koji im doslovce stoje na usluzi.

Mala digresija. Zanimljivo je da ti centri imaju poprilično jasnu svrhu, pružanje informacija i usluga mladima, a ne bave se npr. pisanjem projekata ili nekim sličnim stvarima. To je ostavilo dosta „krutu“ sliku centara u Barceloni baš zbog te jasne i precizne svrhe da pružaju mladima informacije i usluge. No kada se promisli malo o tome, zapravo je jasnije zašto je tako. U Barceloni ima mnogo više ljudi i tijela koja se bave mladima i svako od njih ima vlastitu funkciju, tj. točno se zna „tko je za što.“ Za razliku od onoga na što smo priviknuti da npr. kada dođemo u Centar za mlade Pula možemo razgovarati sa osobama koje vode centar i preko njih saznati za neke akcije, radionice, lokalnom programu, projektima koji se pišu, požaliti se na neki problem koji nas muči kao mlade i sličnim stvarima koje daju nekakvu živost centrum tj. osjećaj da je sve na jednom mjestu, a zbog toga dolazi jer osobe koje vode centar nisu samo osobe koje vode centar već imaju još funkcija u različitim tijelima. Pogleda li se šira slika – postoji mnogo manji broj ljudi koji se aktivno bavi politikom za mlade. Ne govorim da je to loše ili dobro, već samo želim povući jednu paralelu između situacije kod nas i u Barceloni, koja je možda i dobar pokazatelj koliko dugo se na ovakav način mi i oni bavimo problematikom mladih.

Objavio

Marko

Geek, optimist, doer. Business student interested in digital, finance, business, tech, design and media with a bunch of ideas.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.