Novi elementi vrednovanja za SŠ i stipendije – koga se želi?

Svi smo se barem jednom susreli sa nekim oblikom stipendije. Bila ona gradska, općinska, županijska, državna ili pak neke “privatnije” prirode. Uglavnom se traži ono “the usual stuff” poput ocjena, uspjeha u formalnom obrazovanju koja nagrada za to te eventualno nekakva socijalna pitanja. No zapitajmo se koliko dugo prevladavaju takvi kriteriji? Koja je ono svrha stipendija? Isto se odnosi i na upise u srednje škole, isti su uvijeti, a da se pritom ne zapitamo kakve učenike zapravo želimo u školi ili stipendirati.

Za stipendije možemo reći da su financijska nagrada za daljnje obrazovanje. No kako se one danas koriste? U principu se koriste za poticanje učenika da odaberu neko od deficitarnih zanimanja, tj. posebno se nagrađuje odabir studiranja takvog zanimanja. Naravno, osim toga i nagrađuje se učenike koji su dosada pokazali odlične rezultate u formalnom obrazovanju kako bi ga nastavili – što je sasvim ok. Osvrnimo se opet, koji su ono elementi koji se vrednuju? Uglavnom uspjeh u školi, ono u čemu svatko može uspjeti ako se dovoljno potrudi, to je ono formalno, ono što se nudi svima pa tko želi. Društvo time potiče dobivanje kvalitetnih kadrova poput dobrih profesora fizike kojih u nekom mjestu nedostaje, liječnika u omanjoj općini koji je u njoj i odrastao umjesto nekoga koji je iz sasvim druge županije. Dobiva općenito dobre inženjere, pravnike i ostale kadrove. No je li naše društvo zaista toliko kruto koliko i pred 20 godina?

Društvo takvog učenika, odličnog učenika, pokušava vezati za općinu/grad/županiju/državu u kojoj je odrastao i da u njoj ostane raditi onaj posao koji nedostaje ili u kojemu je dobar. Pitam se, jesu li za dobro društvo danas potrebni ljudi koji će profesionalno raditi svoj posao ili je možda danas još nešto potrebno? Ne vjerujem da je društvo kruto, ne vjerujem da su osobe krute i zatvorene unutar svojih profesija. Vjerujem da je danas potrebno imati volje, entuzijazam, inicijative, hrabrosti i upornosti. To je ono nešto što svatko od nas može razviti, na osobi je izbor. Te osobine su nešto što se ne nudi kroz formalno obrazovanje već ih se može razviti – neke od malih nogu neke i mnogo kasnije. Mnogo je truda potrebno za razviti takve osobine. Zašto su one važne zapravo?

Pomoću osobina poput volje, entuzijazma, inovativnosti, hrabrosti i upornosti pojedinac može započeti nešto. Započeti inicijativu, projekt, pothvat, nešto drukčije – promjenu. To je nešto što nas može maknuti šire iz onog slijeda idi u školu – uči – idi na faks – nađi posao – radi – osnuj obitelj – radi – viči: ja sam slobodan. Jer mi kao ljudi se mijenjamo, svaka generacija je specifična na svoj način i nosi promjenu cijelom društvu kako one budu odrastale. Jednostavno taj model/priča koja nam se prodaje jednostavno više nije tako jednostavan. Danas nije dovoljno pratiti svoj uski put i obaviti svoj posao profesionalno, mi moramo i unaprijediti ono oko sebe. Osobe s navedenim vrlinama mogu doprinijeti društvenoj koheziji, promjeni, ali isto tako u svojemu poslu mogu biti više ambiciozni i željni unaprijediti svoj posao i ono oko sebe.  Baš zbog toga što mogu pokazati inicijativu, volju i želju za unaprijediti nešto.

Takve osobe znači uz formalno zadani okvir poput (odličnih) ocjena u školi, natjecanja i slično uglavnom imaju neke ekstra aktivnosti. To može biti svašta, od sudjelovanja u lokalnoj udruzi, volontiranja, pisanja znanstvenih radova, rad na projektima, sudjelovanje na neformalnim edukcijama, bavljenje nekim sportom eventualno i slično. Bit je u tome da rade nešto jer imaju volju za time, jer uz onaj formalni dio poput škole koju moraju svi proći, oni rade još nešto ekstra što im nitko nije nametnuo, već rade jer to žele i imaju volje. Oni svojim “dodatnim” radom stvaraju novu vrijednost koja ponekad i ne može biti opipljiva, ali je definitivno prisutna.

I sada se postavlja pitanje, želi li društvo vezati takve pojedince uz sebe – one koji se pokažu aktivnim pojedincima. Zamislite si da ste ravnatelj škole i kako vam je stalo da vam učenici budu uspješni te tako pridonijeti ugledu škole. Škola vam je super, profesori odlični, atmosfera stimulirajuća i odnosi su topli te vam se postavlja pitanje – kakve učenike želite? Želite li dobiti loše, osrednje ili odlične učenike (oni koji će biti uspješni po pitanju znanja i usvajanja) – o tome će ovisiti kakve kriterije pri upisu postavite. Vjerujem kako biste željeli one odlične, one koji su pokazali da mogu ovladati znanjem koje se postavlja pred njih. No želite li osim učenika punih znanja i one koji će možda svojim radom stvarati nešto novo, imati ideje koje će poboljšati samu školu, stimulirati učenike oko sebe – one koji će moći pokazati volju za dodatnim radom kako bi napravili nešto novo samo zato što to žele. Primjerice: reći da kada profesor spomene novi projekt u školi koji želi napraviti za koji je potrebno ostati u školi i nekoliko sati nakon nastave. Napraviti znanstveni rad i otići na smotru koju dosada nijedan učenik iz te škole nije otišao i tako stvoriti novu tradiciju u školi. Imati volje raspravljati u učeničkom vijeću o problemu u školi i kako ga riješiti. Reći DA na novo i IZMISLITI nešto novo. Imati entuzijastičnog i inovativnog učenika od volje vjerojatno je nešto što biste voljeli imati u svojoj školi jer će on biti taj koji će gurati cijelu vašu školu prema naprijed i tako ju unaprijediti na mnoge načine – neke pute će biti ti rezultati opipljivi odmah, a neki tek za koju godinu. Ali biti će oni koji će unositi novine u školu i tako ju poboljšavati stvarajući je boljom što je vama kao ravnatelju u interesu.

… a onda shvatite da sa postojećim kriterijima uopće ni ne pokušavate detektirati koji su to aktivni učenici. Ocjene ne moraju to nužno pokazivati jer mnogi mogu usvojiti znanje. Ok, postoje kriteriji natjecanja, ali ona su opet “nuđena” u školi, svi znaju da postoje formalna natjecanja iz određenih predmeta i da se mogu okušati u njima ako misle da su dovoljno dobri – ovo može biti poprilično dobar kriterij, ali ne dovoljno dobar. Postoji kriterij o glazbenoj školi i uspjehom u nekom od sportova, ali nije ni to to. Mnogi roditelji vole da im djeca pohađaju i glazbenu jer je to danas cijenjeno recimo. Sport može biti diskutabilan. I to dovodi do toga da biste vjerojatno trebali malo prilagoditi kriterije, ako se odlučite da želite aktivne učenike uz one koji su odlični.

Što bi se moglo staviti kao element vrednovanja? Danas postoje volonterske knjižice u koje se upisuje broj volonterskih sati. Studije su pokazale da u prosjeku volontiraju inteligentnije osobe, a također je nešto za što se baš i ne nudi i potrebna je volja. Stoga se volonterski sati mogu uzeti u obzir. Zatim postoji sudjelovanje u projektima, udrugama, smotrama i natjecanjima. Pohađanje neformalnih oblika obrazovanja, napisani članci ili radovi i slično… u krajnjem slučaju, što radi u slobodno vrijeme? Ima toga, ali potrebno je zamisliti se što se sve danas može raditi i napraviti uz volju.

Profesija se žali kako je u osnovnim školama mnogo petica, a mladi su opet pasivni što pokazuje kako ocijene nisu one koje će pokazati “izvrsnost” nekog učenika. Pa zašto ne onda se usmjeriti na neke ostale elemente koji se mogu vrednovati pa makar oni ne bili “obavezni ili nuđeni” svima – tim bolje jer će za takve elementi biti potrebna i volja. Na kraju krajeva, vi želite cjelovitu osobu, a ne papir sa brojkama koji ne daje cijelu sliku nečije osobnosti. Kao što sam i rekao, vi želite osobu koja će biti spremna uložiti i više nego što je potrebno u vašu školu, tj. uložiti sebe u društvo kako bi ga poboljšalo, a ne samo radilo u njemu svoj posao.

Želimo li takve osobe? Ako je odgovor da onda bi definitivno trebalo dodati još neke elemente u vrednovanje kada su u pitanju upisi u školu ili stipendije – jer njima “filtrirate”, tj. radite odabir ljudi koje želite. Naravno, ne govorim da znanje nebi smjelo biti element vrednovanja, dapače – ono bi trebalo biti vjerojatno i najbitniji element, ali uz grubu podjelu na “pametne i glupe” da se vrednuje i kategorija “upornih i manje upornih” ili “aktivnih i pasivnih”. Mislim da su danas te nove kategorije poprilično važne i na svakom davatelju stipendija je odluka kakve će sve kriterije uzimati u obzir, tj. kakve ljude želi nagraditi i pokušati ih vezati za sebe (općinu, grad, županiju, državu) jer bi baš te osoba mogla napraviti veliku promjenu u društvu na bolje.

Ovim tekstom ne želim reći da aktivni ne mogu biti i odlični, ili da odlični ne mogu biti i aktivni. Već kako sam se u zadnje vrijeme susreo sa nekim stipendijama uočio sam kako većina vrednuje jednake elemente, dok različito očekuju od stipendista. Isto se može primjeniti na upis u srednju školu ili na faks. Utjecaj aktivnih osoba na svoju okolinu može biti vrlo bitan i mislim da je jedan od elemenata koji bi se danas trebao malo ozbiljnije razmatrati.

Objavio

Marko

Geek, optimist, doer. Business student interested in digital, finance, business, tech, design and media with a bunch of ideas.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.