Rad i tehnologija, tema je istraživanja World Economic Foruma koji je objavio izvješće “Future of Jobs 2020” koje pokriva trendove na tržištu rada i novih tehnologija. Istraživanje je provedeno kroz 15 industrija i 26 naprednih te rastućih zemalja.
Istaknuto iz WEF-ovog izvješća o radu i tehnologiji do 2025. godine
Usvajanje novih tehnologija od strane poslodavaca se nastavlja, ako ne i ubrzava. Tehnologije za kojim ima najviše interesa su cloud computing, big data i e-commerce, a raste interes za enkripcijom, nehumanoidnim robotima i umjetnom inteligencijom.
Automatizacija i COVID-19 kriza stvaraju dvostruki poremećaj za radnike: 43% ispitanih poslodavaca spremni su smanjiti radnu snagu zbog novih tehnologija, 41% njih spremni su koristiti contractore za specijalizirane zadatke, a 34% je spremno zaposliti više ljudi zbog novih tehnologija.
Iako se smatra da će broj poslova kreiranih novom tehnologijom biti veći od broja poslova uništenih s implementacijom novih tehnologija, job-creation usporava dok job-desctruction usporava: Na temelju iznesenih brojki procjenjuje se da bi do 2025. godine 85 milijuna radnih mjesta moglo biti izmješteno sa svojih pozicija, a uzrokovano promjenom podjele rada između ljudi i strojeva. Također se procijenjuje da bi se moglo pojaviti 97 milijuna novih pozicija zbog nove podjele rada između ljudi, strojevi i algoritama.
Nejednakosti na tržištu rada
Jaz u vještinama nastavlja biti visok: tražene vještine do 2025. godine su kritičko razmišljanje i analiza, rješavanje problema, samoupravljanje, aktivno učenje otpornost i tolerancija na stres te fleksibilnost
Takozvana “budućnost rada” već je stigla kod velikog broja white-collar radne snage: zbog ubrzanog procesa digitalizacije i korištenja novih alata, većina rih radnika radi remote.
U nedostatku proaktivnosti, nejednakost će se vjerojatno povećati zbog utjecaja tehnologije i pandemijske recesije: Poslovi koji su obavljali radnici s nižim plaćama, žene i mlađi radnici bili su dublje pogođeni u prvoj fazi ekonomske kontrakcije. Na pojedince niže razine obrazovanja, pandemijska kriza imat će daleko značajniji utjecaj i vjerojatnije će produbiti postojeće nejednakosti.
Online učenje i osposobljavanje je u porastu, ali izgleda drugačije za zaposlene i one koji su nezaposleni: Bilježi se četverostruko povećan broj ljudi koji traže priliku za učenje putem interneta na vlastitu inicijativu, petostruko povećanje broja poslodavaca koji pružaju mogućnosti online učenja svojim radnicima. Zaposleni veći naglasak stavljaju na tečajeve osobnog razvoja dok nezaposleni više uče o digitalnih vještina poput analize podataka.
Unatoč trenutnom ekonomskom padu, većina poslodavaca prepoznaje vrijednost ulaganja u ljudski kapital: prosječno 66% anketiranih poslodavaca očekuje da će povrat investicije u usavršavanje i prekvalifikaciju dobiti u roku od jedne godine. Poslodavci u prosjeku očekuju ponuditi prekvalifikaciju i usavršavanje tek nešto više od 70% njihovih zaposlenika do 2025. godine. Međutim, tek 42% anketiranih zaposlenika koristi priliku za usavršavanjem.
Javni sektor mora pružiti jaču potporu za prekvalifikaciju i usavršavanje radnika u riziku ili izmještenih radnika. Javni sektor morat će stvoriti okvir koji će potaknuti ulaganja u nove proizvode, tržišta i radna mjesta budućnosti; osigurati jače zaštitne mreže za izmještene radnike koji prelaze na novi posao; te poboljšati sustav obrazovanja i osposobljavanja.
Kako su rad i tehnologija promijenjeni u 10 godina
Empirijski dokazi ukazuju kako je gotovo 2,6 milijuna radnih mjesta izmješteno tijekom jednog desetljeća u SAD-u. To su najviše bili operateri računala, administrativni pomoćnici, evidencijski službenici, unositelji podataka, službenici za obračun plaća i slične uloge koje po pogodila nova tehnologija ili zastarjevanje radnog procesa. Te su pozicije najviše smanjene u zadnjih 10 godina te su najviše bile pogođene novom tehnologijom u zadnjem desetljeću.
Procijenjuje se kako veći broj radnika može raditi remote u razvijenijim zemljama. Međutim, više od 60% radnika u zemljama s visokim dohotkom, poput SAD-a i Švicarske, ne može u potpunosti raditi od kuće. Ova brojka raste na od 80-90% za ekonomije poput Egipta i Bangladeša. Odnosno, tek manji dio radnika može raditi u potpunosti remote čak i u najrazvijenijim ekonomijama.
Zaposleni u sektoru financija, osiguranja, informacijskih tehnologija i profesionalnih usluga može više zadataka obavljati na daljinu. Čak 74% radnika u tim industrijama koji imaju pristup daljinskom radu. S druge strane, zaposleni koji rade u industriji smještaja i prehrane, poljoprivrede, maloprodaje, građevine, prijevoza i skladištenja nude manje mogućnosti za rad na daljinu. Sukladno tome, napravljena je procijena po industrijama koliko je zaposlenih u riziku da izgube svoj posao:
Rizik od nezaposlenosti po industrijama
Unatoč tome, podaci s platforme Glassdoor pokazuju da se poslodavci povećano daju priliku rada od kuće koja se gotovo udvostručila od 2011. godine, s 28% na današnjih 54%
U protekle dvije godine zabilježeno je ubrzanje usvajanja novih tehnologija. Slika 18 prikazuje odabir tehnologija organiziranih prema vjerojatnosti da ih tvrtke usvoje do 2025. godine. Prvi prioriteti su računarstvo u oblaku, big data i e-trgovine. Međutim, veliki je rast interesa zabilježen je u enkripciji i sigurnosti, nehumanoidnih robota i umjetne inteligencije, pri čemu obje tehnologije polako postaju glavni oslonac rada u svim industrijama.
Nove tehnlogija u trendu
Naravno, spomenute tehnologije nemaju istu vjerojatnost da budu usvojene u svim industrijama. Stoga iduća slika prikazuje interes i vjerojatnost usvjanja novih tehnologija po industrijama.
Umjetna inteligencija tako pronalazi potencijal za najširu primjenu u IT-u, financijama, zdravstva i prijevoza. Big data, Internet of things i nehumanoidna robotika snažno su prihvaćeni u rudarstvu i metalurgiji, dok vlade i javni sektora imaju najviše interesa prema enkripciji i sigurnosti.
S novim tehnologijama, određene pozicije i uloge postaju više, odnosno, manje tražene
Pozicije koje bilježe najveći porast potražnje su one poput: data analysta and scientist, stručnjaka za umjetnu inteligenciju i strojno učenje, inženjera robotike, programera , kao i stručnjaka za digitalnu transformaciju. Pojedine uloge su bilježe značajan rast u pojedinim industrijama, to su:
- inženjeri materijala u automobilskom sektoru,
- stručnjaci za e-trgovinu i društvene medije u potrošačkom sektoru,
- inženjeri obnovljive energije u energetskom sektoru,
- FinTech inženjeri u financijskim uslugama,
- biolozi i genetičari u zdravstvu,
Na suprotnom kraju ljestvice, uloge za koje će do 2025. godine biti sve više suvišne ostaju
- službenici za unos podataka, administrativni i izvršni tajnici,
- računovođe i knjigovođe te službenici za obračun plaća,
- računovođe i revizori,
- radnici na pokretnim trakama i tvornicama,
- upravitelji poslovnih procesa i administrativni menadžeri.
A zašto se mi ne unaprijedimo i digitaliziramo?
Sposobnost tvrtki da iskoriste potencijal novih tehnologije otežana je nedostatkom vještina. Dostupnost novih znanja i vještina na lokalnom tržištu rada percipiran je kao najveći razlog zašto se ne usvajaju nove tehnologije.
Međutim, što dolazi prije – potražnja sa novim vještinama koja zatim gura razvoj tih vještina ili pak ponuda tih vještina koja zatim razvija potražnju za njima? U svakom slučaju, bez novih vještina na lokalnom tržištu rada nema primjene novih tehnologija niti modernizacije industrije.
Po ovome grafu ispada da je ponuda problem, odnosno da je potražnja za tim kadrovima ono što potiče njihov razvoj.
Glavne vještine za koje poslodavci smatraju da će do 2025. godine biti poželjne su kritičko razmišljanje i analiza te rješavanje problema. Te vještine već se u nekoliko istraživanja pojavljuju kao najpoželjnije vještine. Nove vještine koje se pojavljuju su vještine samoupravljanja poput aktivnog učenja, otpornosti i tolerancije na stres te fleksibilnosti.
