Već sam pisao o strukturi civilnog društva te kako 98% civilnog društva čine udruge. Također sam naveo kako rast broja udruga, a time i civilnog sektora, usporava zbog čega je potrebno razmisliti o novim, jednostavnijim formalno-pravnim oblicima, ukoliko želimo da se taj rast nastavi.
Kako je prošla analiza obuhvaćala brojke do 2017. godine, objavljujem podatke do 1.6.2018. godine. Zašto Ministarstvo uprave već dvije godine nije objavilo novi set podataka, posebno je pitanje.
Preko 50.000 aktivnih udruga
Kako stvari stoje, na dan 1.6.2018. godine, bilo je 60.498 registriranih udruga. Od toga je 84% njih bilo aktivno što znači da je na taj dan djelovalo 51.221 udruga dok je do tada 9.459 udruga prestalo djelovati.
Riječ je dakako mahom o udrugama, njih 96%, dok je manji dio savez udruga (3,77%) i ustrojstveni oblik udruge s pravnom osobnošću (0,13%).
Kada gledamo rasprostranjenost po županijama, najviše udruga nalazi se u Gradu Zagrebu, čak 24% svih udruga. U tom je dijelu Hrvatske i najviše udruga po stanovniku – na svakih 54 stanovnika dolazi jedna udruga u prosjeku. Najmanje je udruga u Ličko-senjskoj županiji, a najmanje udruga po stanovniku je u Zadarskoj županiji.
Rast broja udruga usporava
Ono što se nastavlja jest trend usporavanja rasta broja udruga, tj. civilnog sektora. S početnih 10% rasta, on se stabilizirao na 3 posto s tendencijom usporavanja. To može ukazivati kako civilno društvo sazrijeva u RH, ali da možda postaje i sve teže otvarati i održavati udruge zbog čega je potrebno razmisliti o jednostavnijim oblicima registriranja civilnog društva. U suprotnome, može nam se desiti da nam civilno društvo buja u “sivoj zoni” bez evidencije, a time i nemogućnošću upravljanja njime.
Izvor za procijenjeni broj stanovnika po županijama u 2018. godinu: DZS.
Zanimljivo je kako sve te udruge najčešće ciljaju opću populaciju i sportaše, ali se povećava broj “nišnih” udruga.
Kada govorimo o udrugama, govorimo o Dinamu, HAK-u i drugim “divovima”
Potrebno je osobito naglasiti kako se ovom analizom obuhvaćaju sve udruge i savezi, a to su primjerice i Dinamo, HOO i HAK – definitivno primjeri koje ne bi “na prvu” svrstali među civilno društvo, ali njihovi ustrojstveni oblici jesu “udruge”. Što nam otvara pitanje bi li trebalo outliere transformirati – vjerojatno da i to u ustanove.
Naime, osnovna razlika, u ovom kontekstu, između poduzeća i udruga/ustanova je vlasništvo i dobit. Poduzeća su po tom pitanju više manje transparentna i zna se tko donosi odluke – onaj tko ima najveći vlasnički udio. Kod udruga/ustanova je to kompliciranije jer svaka udruga, uglavnom, uređuje proces donošenje odluka svojim statutom. Najčešće su to članovi na skupštini, a ponekad i upravljački odbori što sve svodi na jednu igru moći i house of cards kada je potrebno upravljati udrugom. Transformacijom u ustanove, to se tim udrugama ne bi oduzelo, a podaci bi bili mnogo jednostavniji i transparentniji.
Većina udruga uprihodi do 50.000 kuna godišnje.
Najveći broj udruga ostvaruje prihod do 50.000,00kn godišnje. Odnosno, 51% organizacija civilnog društva ostvarilo je manje od 50.000,00kn u 2016. godini. S druge strane, postoji mali broj udruga koje zarađuju 10 do 1000 puta više od većine što ukazuje na veliku razliku između pojedinih organizacija civilnog društva. Odnosno, postoji mali broj OCD-a koji zarađuje mnogo. Na to ukazuje i ginijev koeficijent od 0,9999997.
Udruge se najviše financiraju donacijama, ali razvijaju samofinancirajuće djelatnosti
Prihodi od donacija ostvaruju najveći udio u cjelokupnom prihodu udruga – u 2016. godini 40 posto. Međutim, od 2013. godine taj se udio polako smanjuje iako ima prosječnu godišnju stopu rasta od 2,33 posto. Stoga, iako prihodi od donacija rastu, njihov se udjel smanjuje jer prihodi od prodaja roba i pružanja usluga, prihodi od članarina i ostali prihodi brže rastu – čak 7% godišnje u prosjeku. Opadajući udio u prihodima imaju i prihodi po posebnim propisima (prihodi od opće i lokalne države) i prihodi od imovine što se može protumačiti kako organizacije civilnog sektora pokušavaju svoje primarne izvore financiranja prebaciti na prihode od prodaje roba i pružanja usluga i tako smanjiti ovisnost o donacijama.
Udio prihoda od prodaje roba i pružanja usluga od 19 posto s najvišom prosječnom godišnjom stopom rasta od 7 posto, što može signalizirati kako organizacije pokušavaju razviti samofinancirajuće djelatnosti. Također, može se reći da su udruge pronašle izvore financiranja u zadovoljavanju potreba potrošača koje privatni (i javni) sektor nisu uspjeli zadovoljiti iz različitih razloga (mala stopa profitabilnosti, neatraktivnost, nedostatak ekspertize i sl.). S prihodom od većim od 1,1 milijarde kune prihoda od prodaje roba i pružanja usluga u 2016. godini, civilni sektor uzeo je dio “kolača” na tržištu koje bi možda uprihodio privatni sektor čime stvara konkurenciju poduzećima.
Udruge koje zapošljavaju spadale bi u mikro poduzeća
Većina organizacija civilnog društva, odnosno 63 posto nema niti jednog zaposlenog, a 69% posto njih nema niti jednoga volontera, a tek dvije udruge imaju preko 100 zaposlenih.
Prema klasifikaciji malih i srednjih poduzeća u hrvatskom i europskom zakonodavstvu, 92 posto organizacija civilnog društva spada u mikro organizacije kada bi se uspoređivale s klasifikacijom za poduzeća.
Ovi podaci objavljeni su u diplomskom radu “Dijagnostička analiza poslovanja civilnog društva u Republici Hrvatskoj” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom prof. dr. sc. Silvije Orsag i dr. sc. Andrija Sabol. Rad je učinjen dostupnim na SlideSharu. Podaci su dostupni za preuzimanje ovdje.
[slideshare id=233083060&doc=diplomskibozacfinal-200503101741&type=d]
