Kategorije
Data Analytics

Neki učenici vole školu.

Danas u RTL Danas objavljen je prilog pod naslovom “Zašto hrvatski učenici mrze školu?” te imam potrebu reći kako ovakvo etiketiranje nije dobro, a još manje točno.

Pred godinu i pol dana, kao maturant u svojoj srednjoj školi Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu, proveo sam istraživanje među učenicima svih razreda. Istraživanje mi je bilo potrebno kako bih napravio istraživački/znanstveni rad za smotru učeničkog stvaralaštva “Eureka” o kojoj sam ranije pisao. Rezultati su pokazali kako učenici ne mrze svoju školu već da su poprilično zadovoljni njome. Prilažem graf koji prikazuje odgovore na pitanje na to kako  im se čini škola, tj. kojom ocjenom bi ocijenili školu.

Rezultati su prikazani po razredima te postotkom izražen udio pojedinog odgovora, zbroj postotaka u svakom redu čini 100%. Provedeno na uzorku od 120 učenika.

Kada bismo krenuli s pretpostavkom koju je naveo ili insinuirao RTL Danas, tom da učenici mrze školu, očekivali bismo da ocjene uglavnom budu jedinice i dvojke, tj. da prosjek ocjena bude vrlo nizak. Pogledamo li graf uočavamo kako to baš nije tako. Rezultati su izrazito pozitivni. Jedinica gotovo da nema, a prevladavaju četvorke, a ni petica ne nedostaje.

Što to znači? Očito da učenici ne mrze školu već imaju relativno pozitivan stav prema njoj. Barem oni anketirani. 

Ovdje pada konstatacija da [svi] učenici mrze školu. Anketa je provedena među gimnazijalcima, neki od njih imaju i po 17 predmeta u školskoj godini. Nije to ništa čudno. Kako to da su postignuti takvi rezultati onda? Jesmo li ludi? Nismo. Vjerujem kako je stvar u  odnosu profesor-učenik, učenik-učenik, tj. atmosferi u školi.

Hoće li smanjenje sadržaja poboljšati rezultate? Pa vjerojatno hoće no količina sadržaja će uvijek biti izgovor za lošu percepciju škole neovisno o tome koliko je sadržaja. Vjerujem kako je odgovor na (pretjeranu) količinu sadržaja ili ispita zapravo bježanje s nastave o kojem govori  mr. sc. Slavice Žužić u svojoj knjizi “Zašto učenici izostaju s nastave”.

Uzrok eventualnoj mržnji ili ljubavi prema školi vjerujem kako su međusobni odnosi učenika i profesora. Što to znači? Pa čini se kako odgovornost za pozitivne i/ili negativne rezultate pada i na profesore. Nije tajna kako je GSŠJD zasada jedina Glasserova kvalitetna škola u Europi što bi laički rečeno značilo kako se profesori “trude” u svom poslu, ne samo po pitanju količine sadržaja već i po pitanju načina prenošenja sadržaja i uspostavljanju odnosa s učenicima.

Iz napisanog proizlazi kako nisu učenici problem, kako sustav nije u cijelosti odgovoran jer očito je kako se može “uspjeti” u zadanima okvirima. Količina sadržaja nije direktno vezana s ljubavi ili mržnjom prema školi već s međusobnim odnosima u školi. Vjerujem kako postoji još primjera koji bi mogli potvrditi barem jedan dio ovoga. Naišao sam na gimnazije koje imaju užasan odnos s učenicima, ali i na strukovne škole koje imaju mnogo bolje odnose s učenicima jer se djelatnici škole trude i rade na odnosu sa svojim učenicima.

Autor Marko Božac

Geek, optimist & doer. Ekonomist 🤓 zaokupljen operacijama, inovacijama, digitalnim transformacijama i analizom podataka te zaljubljenik u marketing, komunikacije i dizajn. 📱

Jedan odgovor na “Neki učenici vole školu.”

Cao . Prije svega imam zelju da vam se zahvalim na odlicnom tekstu koji sam u zadnje procitao . U ovom stilu produzite i dalje da nas cinite srecnim svojim prikazima . Mislim da vam je prva polovina teksta najbolja i sigurno razjasnjava citavu temu. Imao bih prijedlog da nam pripremite jos tipova slicnog karaktera i da nam date jos sjajnog materijala propracenog videom. Pozdrav za za sve iz Prijedora

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.